Poimanje smrti kod djece i kako razgovarati s njima

DJECA RANE PREDŠKOLSKE DOBI NE RAZUMIJU POJAM SMRTI :

·4 – 5 GODINA: za dijete je smrt vrsta sna; ne shvaća da smrću prestaju životne funkcije; ne shvaća konačnost smrti; zbog egocentričnosti u mišljenju, sebi i svojim mislima može pripisati uzročnost nečije smrti

• 5 – 6 GODINA: pomalo shvaća konačnost života, ali ne razumije univerzalnost smrti – da je neizbježna svim ljudima; fenomen smrti personificira (“smrt je kao osoba”)

• 6 – 7 GODINA: počinje razumijevati da je smrt kraj života, ali još uvijek teže razumije njezinu univerzalnost i neizbježnost; traži stvarne predmete (npr. sliku) kao pomoć u opraštanju od umrlog; traži puno informacija kad se govori o smrti

• govorite o smrti u konkretnim terminima – korištenje eufemizama može djecu zbunjivati (“otišla je”, “mirno je zaspao”, “preselio se na nebo”... – djeca ne shvaćaju preneseno značenje ovih izraza i ako se ovako objašnjava smrt, djecu može biti strah kada se drugi puta za nekoga kaže da je zaspao – jer mogu povezivati s umrlom osobom)
• koristite konkretne izraze, puno primjera i usporedbi (sve što je živo jednom umre – najčešće radi starosti, ali nekada i neočekivano radi bolesti ili nesretnog slučaja, govorite što se sve može kad si živ, što više ne kad si mrtav...)
• ako vas dijete nešto pita, dobro je pitati dijete što ono misli kako je to – tako dobivate uvid u djetetove predodžbe – koje mogu biti krive pa možete razjasniti

• dajte djeci za njihov uzrast dovoljno informacija - ako ne dobiju od Vas, odgovore će naći u mašti ili od drugih (što može biti krivo ili drugačije od Vašeg poimanja)

• govorite ono što Vi mislite i vjerujete, uz napomenu djeci da ne vjeruju svi ljudi isto (npr. odlazak u raj, postanu anđeli) – zapravo je dobro reći da neke stvari nitko ne zna (osim onih koji su umrli), ali da Vi mislite da je to tako i tako
• ovisno o Vašoj religioznosti, koristite religijske pojmove u objašnjavanju ako su i inače dio Vaše svakodnevnice, nemojte ako nisu – u svakom slučaju, imajte na umu, da su to za dijete često vrlo apstraktni pojmovi
• ponekad je i najiskreniji odgovor da nešto ne znate, a možete i reći da Vam je teško o tome pričati (što je bolji odgovor nego “ti si premala da to shvatiš”)

• možete djeci govoriti o običajima vezanim uz smrtni slučaj ili kako se čuva sjećanje na umrlu osobu (što se događa s ljudima koji umru, što se radi na sprovodu, o nošenju crnine, izradi vijenaca, molitvi, odlasku na groblje, paljenju svijeće u kući ili čuvanju slika ili predmeta umrle osobe...)
• djeca teško shvaćaju konačnost smrti, pa je moguće da neko vrijeme nakon objašnjenja o nečijoj smrti, ponovo pitaju kada će ta osoba doći – na različitim primjerima i s puno strpljenja morat ćete ponavljati svoja objašnjenja
• djeca ne razumiju sasvim dalekosežne posljedice nečije smrti i ne mogu odmah shvatiti trajnost gubitka, pa nakon priopćenja o nečijoj smrti mogu izostati reakcije kakve odrasli očekuju (mogu reći: “dobro, a mogu sada ići u park?”) –ne osuđujte takve reakcije jer one nisu znak nepoštovanja od strane djeteta, jednostavno će trebati vremena da shvate konačnost smrti
• djeca predškolske dobi često misli da se nešto događa radi njih (npr. sunce sija za mene), pa tako moguće da sebi, svojim mislima ili postupcima priprisuju uzrok za nečiju smrt (“nisam slušala baku, pa se razboljela i umrla”) – važno je objasniti da ni djeca niti odrasli ne mogu na taj način uzrokovati nečiju smrt

• za dijete predškolske dobi su izuzetno važna vlastita iskustva za poimanje svijeta – zato je važno davati puno primjera i pružiti djetetu mogućnost da stvori vlastita iskustva (posjet groblju, misi za pokojnika...)
• djeca mogu prisustvovati raznim obredima jer im to pomaže smrt i gubitak učiniti stvarnim (sprovod, karmine, izražavanje sućuti...) – VAŽNO je da ih se dobro pripremi što će se sve događati i da uz njih bude osoba u koju imaju povjerenja
• djeca predškolske dobi znatno još ovise o odraslim osobama i nova iskustva mjere i prorađuju prema reakcijama njima važnih odraslih osoba – zato je bitno koliko imaju podršku njima važnih odraslih i kako se te osobe ponašaju u susretu sa smrću (primjer tugovanja)
• ako se kao odrasli i rasplačete pred djetetom, dijete tako vidi kako se pokazuje tuga i kako se netko tužan može utješiti – recite „tužna sam jer je baka umrla, pomaže mi kada malo plačem, onda sam bolje“ ILI „kada sam ovako tužna, pomaže mi kad me netko zagrli, onda mi je malo lakše“

• u slučaju smrti bliske osobe, važno da djeca informacije dobiju brzo (od roditelja ili bliske osobe) – jer mogu izgubiti povjerenje u Vas ili saznati na neželjeni način
• u proradi ove teme s djecom možete pričati priče (poznate ili sami izmislite), pričati svoja vlastita iskustva, koristiti likovni izražaj, glumiti...

• VAŽNO – često najbolja namjera odraslih da djeci ne govore ili šturo govore o smrti općenito ili o nekom smrtnom slučaju i da isključuju djecu iz situacija tugovanja i pogrebnih obreda – zapravo nije za dobrobit djeteta, nego je najčešće izraz osjećaja vlastite nemoći i straha odrasle osobe kako se nositi s djetetovim reakcijama i mogućom tugom – a dijete tako ostaje samo sa svojim mislima i osjećajima

U SLUČAJU SMRTI NEKE BLISKE OSOBE

• dječje neposredne reakcije na obavijest o nečijoj smrti mogu biti vrlo različite:

• šok i nevjerica – izraženije je kod starije djece, na taj način nastoje bolnu činjenicu držati dalje od sebe, nastoje da ih ne preplave čuvstva 
• očaj i protest ILI pak suprotno apatija i osupnutost
• nastavljanje uobičajenih aktivnosti (jer zapravo ne razumije konačnost smrti)

• uobičajene reakcije tugovanja:

• tjeskoba  ILI živa sjećanja   ILI  poteškoće sa spavanjem   ILI tuga i čežnja
• bijes i ispadi gnjeva - ljutnja na (personificiranu) smrt koja je oduzela osobu, na Boga jer je to dopustio, na odrasle koji isključuju dijete iz svog tugovanja, na druge ili same sebe što to nisu spriječili, na umrlog koji ih je napustio
• krivnja, samopredbacivanje i stid   ILI teškoće koncentracije  ILI  tjelesne tegobe ILI regresivna ponašanja – opet mokre u krevet, sisanje palca...

• korištena literatura i preporuke roditeljima za čitanje
• Dyregrov, A.: Tugovanje u djece
• Arambašić, L.: Gubitak, tugovanje, podrška
• Starc,B. i sur.: Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi
• Gjurković, T., Knežević, T. i Brezovec, J.: Žirafica je tužna jer djeda više nema
• O’Quinn Burke, D. & Palmer, P.: Da te barem mogu držati za ruku
• Moore-Mallinos, J: Sjećam se...
• Hudicort, C. & Sainsilus, I.: Mango za djeda
• Daynes, K. i Pym, Ch.: Zašto sve umire?
• Daynes, K. i Pym, Ch.: Što su osjećaji?
• Percival, T.: Gitina briga

• u slučaju potrebe za razgovorom, javite se na psiholog.buducnost@gmail.com